« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
MOJE PRVO PLANINARENJE
Bila sam jako uzbuđena i jedva dočekala 24. 3. 2018. Krenuli smo u osam sati. U autobusu su već bila djeca iz Velikog Bukovca, a usput smo pokupili i djecu u Varaždinu. Moja prijateljica India i ja bile smo najmlađe.
Vozili smo se do sela Gornje Jesenje. Tamo je počela naša avantura.
Do planinarskog doma „Jelenske pećine“ penjali smo se dva sata. Staza je bila blatnjava, a pred vrh snježna. Putem smo razgovarali i grudali se. Bili smo jako sretni kad smo konačno iza zavoja ugledali planinarski dom. Tamo smo se odmorili, najeli i poigrali. Učiteljica je pozvala hrabre planinare da idu s vodičima na vrh. Naravno da sam se javila, a neki su ostali u domu. Staza je šumom vodila do jako lijepog vidikovca i dalje do vrha koji je bio usred šume. Poštambiljali smo planinarske dnevnike i vratili se natrag.
Bilo je uzbudljivo spuštati se po blatnjavim stazama. Malo mi je bilo teško kad smo se vraćali prema autobusu. Kod kuće su me jako boljele noge, ali i to je prošlo, a uspomene na blatnjavi izlet neću zaboraviti.
Kiara Petek, 4.b